Most kralja Aleksandra je bio drumski most preko reke Save u Beogradu, koji je srušen tokom Drugog svetskog rata. Posle rata je na njegovom mestu podignut Brankov most. Godine 1930 raspisan je javni konkurs za izgradnju drumskog mosta preko reke Save u Beogradu, a posao je ustupljen inostranoj firmi iz Oberhauzena. Do tada je preko Save u Beogradu postojao samo železnički most sagrađen još 1884 godine. Pošto je položaj mosta definisan u pristanišnoj zoni, a da bi se omogućilo nesmetano okretanje brodova zahtevan je uslov da se reka Sava premosti jednim otvorom od 250m, s tim da visina plovnog gabarita ispod mosta bude 12m. Građenje je počelo jula 1930. godine, a most je pušten u saobraćaj decembra 1934 godine. Ukupna dužina mosta iznosila je 474m.
Prvi, prelepi drumski most je otvoren 16. decembra 1934. godine. Most kralja Aleksandra Karađorđevića je premostio Savu oslonjen na dva armirano-betonska stuba u srpsko-vizantinskom stilu, dok su čelična užad držala celokupnu konstrukciju. Otvaranje je bilo spektakularno, preko mosta kralja Aleksandra prvo je prešla svečana kraljevska konjica sačinjena od 700 konjanika. 11 i 12 decembra izvršena je proba tako što je preko njega prešlo desetak Opštinskih kamiona cisterni. Preko mosta je skoro godinu dana zatim 5 novembra 1935. god prešao i prvi tramvaj br 14 za Zemun, zbog čega je u narodu bio poznat i kao Zemunski most. Нажалост у ноћи између 11. и 12. априла 1941. године у тзв. априлском рату мост је миниран од стране Војске Краљевине Југославије, да би се спречио продор Немаца у Београд.
Most je otvorio princ namesnik, Pavle Karađorđević, a na dan otvaranja preko mosta prošetalo je oko 150.000 građana. Bio je to po mnogo čemu istorijski dan za Beograd, Zemun, Srbiju pa i za Evropu, koja je tako ostvarila prvu stabilnu drumsku vezu sa krajnjim jugoistokom kontinenta.
Kako se početkom 1934. godine bližio kraj izgradnje mosta Kralja Aleksandra sve više počinje da se razmišlja o skulpturama koje bi trebalo da se nađu na pilonima mosta. Ivan Meštrović izneo je ideju o četiri konjanika, dva na jednom pilonu sa obe strane mosta. Ovi konjanici trebalo je da budu car Dušan i kraljevi Tomislav, Trvtko i Petar I Karađorđević.
Visina stubova na kojima bi se nalazili konjanici bi bila 22 metra, što bi značilo da bi, sa dodatom visinom samih pilona, konjanici bili na visini 45 metara (visina Palate "Albanija"). Od ovog rešenja se odustalo pod pritiskom raznih inženjera i vajara, a kao razlozi su navedeni nepoštovanje porcedure za izbor skulptora, previsoka cena kao i nefunkcionalnost figura.
Pola Beograđana svakog dana pređe današnjim Brankovim mostom iz starog dela grada u novi. I svi ga znaju kao "Brankov". Ali kog Branka? Većina bi rekla da je most dobio ime po Branku Ćopiću koji je izvršio samoubstvo skočivši sa njega 1984. godine. Ali most je tako nazivan i pre ovog nesrećnog događaja, i to jer je nastavak Brankove ulice, koja je dobila ime po čuvenom pesniku Branku Radičeviću.
Lančani most KA je dignut u vazduh 12.4.1941. godine, i u tom trenutku je na Zemunskoj strani ostalo nekoliko tramvaja, tako da je nakon WW2 jedno godinu dana funkcionisala tramvajska linija 14 od Starog sajmišta do Zemuna. Pored Zemuna, jedini bitniji objekti sa one strane reke pre WW2 bili su stari aerodrom i 1938. izgrađeno i po lošemu nadaleko čuveno Staro sajmište. Nakon rata put Zemuna kreće i prvi trolejbus - naslednik tramvaja broj 14.Trolejbusi onom stranom reke tavore sve do 1973. i to ukupno 3 linije: 14 Zeleni venac - Zemun (Gornji grad) /1956-1973/, 15 Zeleni venac - Zemun (Novi grad) /1958-1972/ i 16 Zeleni venac - Novi Beograd (Pohorska) /1959-1969/.
Za rušenje mosta vezan je tragičan događaj: on govori o rasulu u kojem se našla naša vojska tokom Aprilskog rata. Most je, naime, srušen u trenutku kada se ispod njega nalazio brod „Tanasko Rajić“ koji se povlačio ka Ostružnici… Inženjerci u mrkloj noći nisu videli da tačno ispod mosta prolazi brod sa 110 ljudi. Kako se metalna konstrukcija posle eksplozije survala tačno na lađu, na licu mesta je poginulo 95 osoba…
Poštovaoci starog Beograda, smatraju da je prvobitni most karalja Aleksandra, bila najlepša gradjevina preko Save i da ni jedan od postojećih mostova nije poprimio obeležja Acinog mosta. Socijlizam se odrekao mogućnosti izgradnje identičnog mosta pod obrazloženjem da piloni zaklanjaju pogleda ka starom gradu, dok je prava istina ležala u činjenici da se na ovaj način raskrstilo sa mogućnošću recidiva monarhije. Ljubitelji starog Beograda su od nedavno pokrenuli inicijativu da mu se vrati prvobitni naziv.
Još jedna zanimljivost vezana za današnji Brankov most za koju verovatno niste znali je da Brankov most ustvari čine dva samostalna mosta blizanca od kojih je jedan, onaj u pravcu Novog Beograda, stariji čak 15 godina. Postoji i mit o prokletstvu mosta koji je trajao samo 7 godina posebno zbog činjenice da se most gradi na ostacima nekadašnje džamije, koju su prethodno morali da raščiste. Džamija se, inače, nalazila tačno na mestu gde je danas noseći stub mosta na desnoj obali Save. Upravo su tu Liman džamiju, kako se zvala ova bogomolja, Srbi želeli da zaborave....postoji i podatak da je za zadnjih dvadesetak godina preko hiljadu ljudi skočilo sa mosta...!!!
Radovi na mostu Kralja Aleksandra pre 1933. god rekom plovi parobrod Car Nikola II
Kada je aprila 1941. godine srušen Most kralja Aleksandra Karađorđevića i kad su Nemci potom ušli u Beograd hitno im je bio neophodan most za prebacivanje trupa i opreme iz srednje u jugoistočnu Evropu, kao i sirovina, ali i ranjenika u obrnutom smeru. Kako je opravka postojećeg mosta bila krupniji zalogaj rešenje je pronađeno u Žablju, gde je neposredno pre toga, s ciljem da premosti Tisu, iz Nemačke u delovima dopremljen novi most. Pošto je most u Beogradu bio neophodniji to je nesuđeni žabaljski hitno prebačen u Beograd, montiran, i tokom 1942. godine pušten u saobraćaj - To je Stari Savski, tramvajski most......
Kafana "Dragor" vlasnika Dragoljuba Petrovića.
U izgradnji mosta Kralja Aleksandra učestvovalo je više firmi i arhitekata. Autor nosećih stubova mosta po narudžbi Francuske firme "Batignolles" i na predlog ministra gradjevina Savkovića uradio je Ruski arhitekt Nikola Krasnov koji je projektovao i više poznatih zgrada u Beogradu. Romanskovizantiski stil Krasnovljevih pilona u početku se nije dopao Nemačkom arhitekti Milu koji je sa svojom firmom "Gutenhoffnungshiitte" izvodio gvozdenu konstrukciju drumskog prelaza. Tokom izgradnje mosta stalno se polemisalo o neskladu Krasnovljevih pilona i moderne konstrukcije mosta. U tome je naročito prednjačio arh Brašovan pod uticajem Ivana Meštrovića koji je na pilone hteo da postavi svoje već legendarne konjanike.....
A OVAKO BI TO IZGLEDALO DANAS....
Miladin Zarić - Učitelj koji je spasio Stari Savski most