Najveća mirnodopska rečna nesreća se desila 9.9.1952. godine. Tada je na liniji Beograd - Zemun potonuo brod Niš tokom iznenadnog nevremena koje je zahvatilo Beograd. Nastradalo je preko 100 osoba. Tačan broj nije utvrđen jer je zvanično prodato 106 karata, ali se pretpostavlja da je na brodu bilo možda i 150 ljudi. Brod „Niš“ bio je kapaciteta do 60 putnika, ali da je tih dana zbog popravke mosta prevozio veći broj putnika od dozvoljenog. Istraga je, međutim, zaključila da je za nesreću kriva „viša sila“ – vetar orkanske jačine koji je čupao drveće iz korena. Prema saopštenju policije, „Niš“ je krenuo iz Beograda u 13 časova i sedam minuta, do ušća je plovio normalno, a onda su ga zahvatili jaka kiša, grad i vetar koji je duvao brzinom većom od 100 kilometara na čas. Od siline vetra u 13 časova i 12 minuta brod se preturio i potonuo na dno reke na dubinu od 14 metara. Potraživši zaklon od kiše gro putnika je u tom trenutku bilo zarobljeno u utrobi broda – u brodskom salonu. Nevreme u Beogradu 9. septembra 1952. godine ušlo je u anale meteorologije. Pluviogram (dijagram intenziteta padavina) u vreme nesreće broda Niš pokazao je čak 80 milimetara padavina za 20 minuta ili četiri milimetra u minutu. Takav intenzitet padavina redak je i u trajanju od jednog do dva minuta, a kamoli ako je to srednja vrednost za 20 minuta.
Iste večeri uz pomoć broda dizalice „Soča“ počelo je vađenje potonulog „Niša“. Prema pisanju lista Borba od 11. septembra 1952. godine, gnjurac Bogoljub Perić prvi se spustio do kabine u kojoj je zatekao jeziv prizor – mrtvog mornara kako grli katarku broda i još 55 leševa. Posle velikih teškoća, oko četiri ujutru „Soča“ je izvadila potonuli brod koji se na dno spustio u položaju kao da plovi i gotovo potpuno neoštećen. Do pola osam ujutro izvađena je i poslednja žrtva. Vlada FNRJ proglasila je trodnevnu žalost, a Državni osiguravajući zavod izdao je saopštenje u kome obaveštava porodice žrtava da su svi putnici bili osigurani te da će za svakog nastradalog biti isplaćena odšteta od 50.000 dinara.
Sat sa dunavskog Titanika
Tog 9. septembra 1952. student geografije iz Zemuna Mihailo Miša Grkinić obećao je mami da će stići na ručak. U beogradskom pristaništu u poslednji čas se ukrcao u brod „Niš“ i u gornjem salonu sreo razrednu iz gimnazije Emiliju Katić. U odnosu na zvanično vreme nesreće sat Miše Grkinića stao je nešto ranije - u 13 časova i devet minuta. Pričao joj je o ispitu iz meteorologije i u šali rekao da će biti nevreme. Istog trena brod je zahvatila nezapamćena oluja u kojoj se utopilo više od 100 ljudi. Sat koji je toga dana nosio na ruci Miša Grkinić nikada nije popravio. Penzionisani profesor geografije Zemunske gimnazije danas je jedan od retkih živih svedoka najveće nesreće u istoriji srpskog brodarstva. Kao dobar plivač Miša je nekako doplivao do Nebojšine kule, a profesorku Katić spasao je pionirski instruktor Vasa koga je ona prethodne godine oborila na popravnom ispitu.
Na ovoj slici je naša velika glumica Alenka Rančić (1935-2005), koja je preživela ovu tragediju od 09.09.1952.
Preživeli putnici - glumica Alenka Rančić, Mihailo Grkinić, Ljubomir Todorović i Momčilo Ilić bacaju venac u Dunav na komemoraciji 2002. godine. Alenku dobro pamtimo po sjajnim ulogama u mnogim dečjim filmovima i serijama tokom 1970-ih i 1980-ih godina, na primer u dečjem filmu "Poslednja trka" (1978), pa u kultnom filmu "Nacionalna klasa" (1978), i mnogim drugim našim filmovima... O sudbini „Dunavskog Titanika“, kako su neki nazvali brod „Niš“, postoje različite verzije. Po jednima, ofarban u crno, sa plovcima na bočnim stranama i pod drugim imenom, „Niš“ i danas plovi od novosadskog „Štranda“ do Sremske Kamenice. Po drugoj verziji, posle reparacije „Niš“ je dobio novo ime – “Senta” i do 1956. godine je saobraćao na redovnoj liniji Smederevo-Kovin, a skončao je početkom sedamdesetih godina prošlog veka kada je isečen u pančevačkom „Brodoremontu“. Šta bi se dogodilo sa brodom „Niš“ da kapetan Ferdinand Nobilo nije odlučio da krene pre predviđenog vremena, da mu nadležna služba nije dozvolila da to učini, da među putnicima nije zavladala panika… Na ova pitanja nikada nećemo saznati odgovor.
Gospodin Boban Malešević...Beogradski alas
Medjutim interesantna je i tvrdnja najstarijeg Beogradskog alasa i iskusnog pomorca koji je i sam te 1952 godine zakasnio 5 minuta da se ukrca na "Niš" da je turistički brod "Kovin" ustvari "Niš". Kovin je privezan tačno ispod Brankovog mosta neposredno pored jahte "Sirona"........
U prvom planu, brod "Kovin" na Beogradskom pristaništu za koji gos. Boban Malešević tvrdi da je "Niš"..